Tko je etički haker?
Etički haker je sigurnosni stručnjak koji napada računalne sustave uz pisano dopuštenje njihova vlasnika. Koristi iste tehnike kao stvarni napadači kako bi pronašao ranjivosti i dokumentirao ih prije nego što ih netko zloupotrijebi. Rezultat njegova rada je izvještaj s nalazima, dokazima i preporukama za otklanjanje.
Poznato i kao: white hat haker, ethical hacker, pentester
Čime se bavi etički haker
Etički hakeri najčešće rade kao penetracijski testeri u specijaliziranim tvrtkama ili u sigurnosnim timovima velikih organizacija. Njihov posao uključuje:
- penetracijsko testiranje web aplikacija, API-ja, mreža i oblaka
- red teaming, odnosno simulaciju stvarnog napada na cijelu organizaciju
- simulacije phishing napada na zaposlenike
- provjeru ispravaka nakon što tvrtka otkloni pronađene ranjivosti
Po čemu se etički haker razlikuje od napadača
Etički haker koristi iste tehnike kao napadač. Razlika je u dopuštenju i načinu rada. Etički haker radi prema pravilima testiranja koja naručitelj potpisuje unaprijed. Pravila određuju koje sustave smije testirati, u kojem razdoblju i koje tehnike ne smije koristiti. Podatke do kojih dođe ne iznosi i ne koristi, a kritične nalaze javlja naručitelju odmah.
Bez pisanog dopuštenja svaki je pokušaj pristupa tuđem sustavu protupravan, bez obzira na namjeru. Zato je pisani ugovor s jasno određenim opsegom prvi korak svakog testiranja.
Certifikati etičkih hakera
Etički hakeri znanje dokazuju stručnim certifikatima. Najpoznatiji su:
- OSCP (Offensive Security Certified Professional), praktični ispit u kojem kandidat mora kompromitirati sustave u zadanom roku
- CEH (Certified Ethical Hacker), certifikat organizacije EC-Council
- CREST certifikati, koje traže neki regulatori financijskog sektora
- GPEN i drugi certifikati organizacije GIAC
Certifikat dokazuje znanje, a kvalitetu testiranja određuju iskustvo tima i metodologija. Pri odabiru partnera zatražite primjer izvještaja i objašnjenje kako provjeravaju nalaze. Više o tome pročitajte u članku kako odabrati partnera za penetracijsko testiranje.
Bug bounty i koordinirano otkrivanje ranjivosti
Dio etičkih hakera radi kroz bug bounty programe. Tvrtka javno objavi pravila testiranja i nagrađuje prijavljene ranjivosti. Srodan je postupak koordiniranog otkrivanja ranjivosti, u kojem istraživač ranjivost prijavljuje proizvođaču i daje mu rok za ispravak prije javne objave. Direktiva NIS2 traži od država članica da odrede CSIRT koji koordinira takve prijave između istraživača i proizvođača.
Česta pitanja
Je li etičko hakiranje legalno?
Da, ako vlasnik sustava da pisano dopuštenje. Dopuštenje mora odrediti opseg, razdoblje i pravila testiranja. Testiranje sustava bez dopuštenja protupravno je i kad osoba nema zlonamjernu namjeru.
Kako postati etički haker?
Potrebno je dobro poznavanje mreža, operacijskih sustava i web aplikacija te praktično iskustvo stečeno na legalnim platformama za vježbu, kao što su Hack The Box i TryHackMe. Većina etičkih hakera znanje dokazuje certifikatima kao što je OSCP.
Kada tvrtka treba etičkog hakera?
Prije puštanja nove aplikacije u rad, nakon većih promjena sustava, najmanje jednom godišnje za ključne sustave te kad to traže kupci ili propisi poput NIS2 i DORA uredbe. Etički haker pokazuje koje ranjivosti napadač stvarno može iskoristiti.